среда, 5. децембар 2018.

Brus Lipton - DOKAZANO: VJERA ISCJELJUJE I MIJENJA GENETSKI KOD ORGANIZMA

Naučno je dokazano da čovjekova vjera može da ga izliječi od svih bolesti

Kada se s vremena na vrijeme u medijima pojave publikacije o čudesnom iscjeljenju od smrtonosnih bolesti, na licima ljekara i naučnika, kao po pravilu, pojavi se skeptičan osmijeh. Čak i kada je u pitanju nesporna činjenica, potvrđena savremenim metodama istraživanja, zvanična medicina ih odbacuje, ili pokušava da objasni iznenadno izlečenje pacijenta greškom u postavljenoj dijagnozi.

Međutim, američki genetičar Brus Lipton tvrdi da pomoću istinske vjere, isključivo snagom misli čovjek je zaista sposoban da se izliječi od  bilo koje bolesti. I nikakve misterije u tome nema.

Liptonova istraživanja su pokazala da usmjereno psihičko dejstvo ima sposobnost da mijenja genetski kod organizma!


Geni su pod vlašću čovjekove vjere

Tokom mnogo godina, Brus Lipton se specijalizovao za oblast genetskog inženjeringa, uspješno odbranio doktorsku disertaciju, bio je autor nekoliko studija. Sve ovo vrijeme, Brus Lipton, kao i mnogi genetičari i biohemičari vjerovao je da je čovjek neka vrsta bio-robota, čiji se život potčinjava programu zapisanom u njegovim genima.

Geni sa ove tačke gledišta opredjeljuju praktično sve: spoljašnji izgled, sposobnosti i temperament, sklonost ka određenim bolestima i na kraju, dužinu života. Niko ne može da promijeni svoj lični genetski kod, preostaje nam samo da se pomirimo sa tim da je sve predodređeno prirodom.

Prekretnica u stavovima dr Liptona počela je krajem 1980-ih, kada je sprovodio eksperimente za proučavanje ponašanja ćelijske membrane. Do tada u nauci se smatralo da upravo geni koji se nalaze u ćelijskom jedru, određuju šta će da prođe kroz membranu, a šta ne. Međutim, Liptonovi eksperimenti su pokazali da spoljni uticaji na ćeliju mogu uticati na ponašanje gena i čak da dovode do promjene njihove strukture.

Jedino je preostalo da se shvati da li je moguće izvesti takve promjene pomoću psihičkih procesa, ili drugim riječima, pomoću misli - vjerom.

- U stvari, ja nijesam izmislio ništa novo - kaže dr Lipton. - Vjekovima, ljekarima je poznat placebo efekat - kada pacijentu daju neutralnu supstancu, tvrdeći da je to lijek. Kao rezultat toga, ispostavlja se da ta supstance ima izlječujuće dejstvo. Ali, baš čudno, naučnog objašnjenja za ovaj fenomen još uvijek nema.
Moje otkriće mi dozvoljava da dam ovo objašnjenje: pomoću vjere u ljekovitu moć medikamenta, čovjek mijenja predstojeće procese u svom organizmu, pri tom na molekularnom nivou. On može da "isključi" neke gene, da primora da se "uključe" drugi, čak i da promijeni genetski kod. Nakon toga, sjetio sam se raznih slučajeva čudesnog izlečenja. Ljekari su ih uvijek odbacivali. Ali, čak i da se desio samo jedan takav slučaj, on je morao da natjera ljekare da se zamisle o njegovoj prirodi.

Čuda su moguća

Akademska nauka je takve stavove Brusa Liptona dočekala na nož. Međutim, on je nastavio svoja istraživanja, tokom kojih je posredno dokazivao da bez ikakvih ljekova, je moguće uticati na genetski sistem organizma.

​Naučni pravac, koji proučava uticaj spoljnih uticaja na genetski kod, dobio je naziv "Epigenetika".

Ipak, glavni uticaji koji može da mijenja stanje našeg zdravlja, Lipton smatra da je to snaga misli - ne to što se dešava oko nas, već u nama.

- Odavno je poznato da dvije osobe mogu da imaju istu genetsku predispoziciju za rak - izjavljuje Lipton. - Ali kod jedne se bolest pojavila, a kod druge - ne. Zašto? Zbog toga što su živjeli na različite načine: jedna je češće doživljavala stres nego druga; imale su različito samopouzdanje i samosvijest, različiti hod misli. Danas mogu da tvrdim da smo u stanju da upravljamo našom biološkom prirodom; da možemo pomoću misli, vjere i stremljenja da utičemo na naše gene. Velika razlika između čovjeka i drugih bića na Zemlji je upravo u tome, što on može da mijenja svoje tijelo, izliječi se od smrtonosnih bolesti, čak i oslobodi naslednih bolesti, dajući za to psihički mehanizam organizmu. Uopšte ne moramo biti žrtva našeg genetskog koda i životnih okolnosti.

Povjerujte u to da se možete izliječiti - i izliječiti ćete se od bilo koje bolesti. Na prvi pogled, sve je jednostavno. Ali samo na prvi pogled ...

Svijest nije dovoljna

Kad bi bilo sve tako jednostavno, većina ljudi bi lako riješila sve zdravstvene probleme uz pomoć izricanja jednostavnih mantri kao: " Ja mogu da se iziječim od ove bolesti." "Vjerujem da je moj organizam u stanju da se izliječi" ...

Ali ništa od toga se ne dešava, i kako pojašnjava Lipton, ne može doći ako je psihički mehanizam pronikao samo u oblast svijesti, koja opredjeljuje samo 5% naših psihičkih aktivnosti, bez uticaja preostalih 95% - podsvijesnih. Jednostavno rečeno, samo pojedinci koji su povjerovali u mogućnost samoiscjeljenja snagom svog mozga, zapravo zaista u to vjeruju - i zato uspijevaju. Većina na podsvijesnom nivou negira takvu mogućnost.

Tačnije: njihova podsvijest koja radi, u suštini, na automatskom nivou i kontroliše sve procese u našem organizmu, negira takvu mogućnost. Pri tome ona (opet na automatskom nivou) se obično rukovodi principom da je vjerovatnoća da će nam se nešto natprirodno dogoditi, mnogo manja, nego dalji tok događaja po najgorem scenariju.

Prema Liptonu, upravo na ovaj način naša podsvijest počinje da se podešava u periodu ranog djetinjstva, od rođenja do šeste godine, kada najbeznačajniji događaji, namjerno ili slučajno izrečene riječi odraslih, kazne, traume, formiraju "iskustvo podsvijesti" i na kraju - ličnost čovjeka. Pritom, sama priroda naše psihe je dizajnirana tako, da sve loše što nam se dešava, skladištiti se u podsvijest mnogo lakše nego sjećanje na prijatne i radosne događaje.

Kao rezultat toga, "iskustvo podsvijesti" kod ogromne većine ljudi je 70% "negativno" a samo 30% "pozitivno". Tako, da bi zaista uspjeli u samo-izlečenju, neophodno je, barem, da se promijeni ovaj odnos suprotno. Samo na taj način mogu se slomiti barijere, ustanovljene podsvijesno na putu invazije snage naše vjere u ćelijske procese i genetski kod.

"Sve je moguće onome koji veruje" ~ Biblija

Vjera je moćna sila koja uklanja na svom putu sve prepreke!

Vjeruju i primaj svoje čudo!

http://www.cluber.com.ua

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

недеља, 2. децембар 2018.

Florens Skovel Šin - DOBIĆEMO ONO ZA ŠTO SE SPREMAMO


Sve što čovjek osjeća u dubini duše ili što jasno zamisli, biva utisnuto u podsvjesni um i sprovodi se do najsitnijih pojedinosti.

Obilje je uvijek na našem putu. Ono, međutim, može da se ukaže samo uz pomoć želje, vjere ili izgovorene riječi. Isus je jasno predočio da mi moramo da napravimo prvi korak.

"Molite i daće vam se, tražite i naći ćete, pokucajte i otvoriće vam se." (Mat. 7:7)"

Ništa ne stoji između čovjeka i njegovih najuzvišenijih ideala i svake želje njegovog srca, osim sumnje i straha. Kada čovjek može da "poželi a da ne brine", svaka želja će mu se ispuniti.

Hrist je rekao: "Zašto ste strašljivi, o vi, malovjerni?" (Mat. 8:26) Kao što vidimo, moramo da zamijenimo strah vjerom i ljubavlju, jer strah je zapravo samo naopaka vjera: to je vjera u zlo umjesto u dobro.
Podsvjesni um je naš vjerni sluga, ali moramo da budemo obazrivi i dajemo mu samo prave naloge. Na svojoj strani uvijek imamo ovog tihog slušaoca – naš podsvjesni um.

Svaka misao, svaka riječ biva utisnuta u njega i sprovodi se u djelo do zapanjujućih pojedinosti. Zato uništimo sve stare zapise u podsvjesnom umu, zapise našeg života koje ne želimo da čuvamo, i načinimo nove i prekrasne.

Jedna od najvažnijih poruka koje je ljudski rod dobio putem Svetih spisa je da Bog ima ono što nam treba, i da mi svojom izgovorenom riječju možemo da osvojimo sve ono što nam prema božanskom zakonu pripada. Doduše, moramo imati savršenu vjeru u svoju izgovorenu riječ.

Isaija je rekao: "Moja riječ neće mi se vratiti prazna, već će postići ono za šta je poslata." Sada znamo da riječi i misli posjeduju veliku snagu vibracija, koja neprestano oblikuje naše tijelo i naša djela.
"Ako zatražimo uspjeh, a spremamo se za neuspjeh, dobićemo ono za šta se spremamo."

Čovjek mora da se pripremi za ono što je tražio, još dok se ne ukazuje ni najmanji nagovještaj da će se to obistiniti.

Prosječnoj osobi nimalo nije lako da se uskladi sa duhovnim ritmom stvari. Iz podsvijesti se javljaju nepovoljne misli sumnje i straha. One su "vojska uljeza" koja se mora natjerati u bjekstvo. To objašnjava zašto je često "najmračnije pred svitanje".