SVE JE VIBRACIJA / ENERGIJA

Istinska realnost nije materija, već je to vibracija/energija; to dokazuju istraživanja fizičara, posebno atomskih fizičara. Ova činjenica ima nesagledive posljedice po naš život.

         

Ako je sve energija, tada su i naše misli energija, a to znači: naše misli posjeduju potencijal koji u spoljnom svijetu može proizvesti neki učinak. Misli nijesu nešto što se odvija samo u našim glavama. 

            

Ako je sve energija, tada je i čovjek energija, a to znači dvoje. Prvo je čovjek sposoban razvijati se kako i koliko god želi, a drugo, čovjek je besmrtan. Energiju nije moguće uništiti.

            

Pogledajmo što se događa ako nekom tijelu dovodimo energiju. Vibracija (frekvencija) tog tijela povećava se, a to znači: stanje tijela se mijenja. Iz komada leda nastaje voda. Ako i dalje dovodimo energiju, voda se pretvara u paru – i ako naše oči više ništa ne vide, ipak je još uvijek sve tu, ništa nije jednostavno nestalo.

            

Tu se radi o fizici. A ono što vrijedi za led i vodu, vrijedi, naravno, i za čovjeka. Ako nekom čovjeku uspije značajno povećati svoju vibraciju, logično je da će doći trenutak kada će postati nevidljiv. To nema ničeg zajedničkog s mistikom ili magijom, nego s fizikom. Ako je takav čovjek nevidljiv, tada to ne znači ništa drugo nego da je svoje grubomaterijalno tijelo preobrazio u finomaterijalno i da ne postoji smrt. Ideja da postoji smrt je krajnje materijalistički način gledanja na stvari, koji smo sami sebi priuštili, i s čijim posljedicama sada moramo živjeti. Prije 2000. godina je Isus pokušao pokazati, da smrt ne postoji. “Smrti, gdje je tvoj žalac?” Ali samo su rijetki shvatili o čemu se radi. U te rijetke spada i atomski fizičar J.E. Charon. Naslov jedne od njegovih knjiga je: “Ja sam star 15 milijardi godina”. Petnaest milijardi godina zbog toga što fizičari smatraju da je svemir toliko star. I za njega smrt ne postoji.

            

Ako je, dakle, čovjek vibracija, tada se te vibracije daju po volji mijenjati. Pitanje je samo: kako? Odgovor je jednostavan: kroz naše misli. Našim mišljenjem, mi mijenjamo vibracije tijela. To je lako isprobati. Mislite na ljubav. Mislite na mržnju. Učinak na tijelo je sasvim različit, zato što se vibracija mijenja. Mi se možemo do krajnosti unijeti u materiju – neki ljudi to obilno praktikuju – ili se možemo “izdići u nebo”. Zavisi od nas. 

Kako je sve vibracija, bolest nije ništa drugo nego disharmonija vibracija. Zato je potpuno očigledno da se na takvu disharmoniju može uticati uz pomoć drugačijih vibracija. A to znači: kroz muziku, boje, mirise, a sasvim razumljivo i kroz naše mišljenje. Ova spoznaja uopšte nije tako nova. Novalis, veliki pjesnik i mistik romantike, formulisao je to kratko i jasno: “Svaka bolest je muzikalni problem.” Dakle, problem vibracija. Time nam već logika i fizika kažu da se bolesti mogu liječiti pomoću misli. I to je Isus demonstrirao.

            

Sve je pitanje energije – a time i vibracija. Čovjeka možemo, na primjer, posmatrati kao muzički instrument. Muzika i tonovi su, kao što znamo, takođe vibracije. Ako neki instrument nije usklađen, on proizvodi disharmonične tonove. Čovjek je takav neusklađen instrument, koji neprestano proizvodi disharmonične tonove, a to znači: agresije, sukobe, nezadovoljstvo. Sigurno poznajete izraz “raštimovan je”. Sada se radi o tome, da ovaj instrument zvan “čovjekom”, uz pomoć našeg mišljenja ponovo uskladimo. Ali to niko ne može napraviti za nas. Svaki čovjek je odgovoran za sebe samog i za svoje mišljenje – a time i za harmonične ili disharmonične vibracije koje stvara i odašilje od sebe.

            

Ja se uvijek iznova čudim velikoj mudrosti, koja se krije u govoru. Čovjek se naziva i personom. U riječi persona nalazi se latinska riječ personare. Sonare znači zvučati, per sonare dakle znači “zvučati kroz”. Čovjek je time onaj kroz kojeg zvuk prolazi. I ovdje opet imamo ton, vibraciju. A na francuskom se kaže le son (Person), ton. Svaki je čovjek ton – a svaki se ton može po želji promijeniti, on je harmoničan ili disharmoničan.

            

Ako želite svoje probleme optimalno riješiti, ako želite svoje ciljeve dostići brzo i s malo truda, tada morate na umu uvijek imati ovu činjenicu: sve je vibracija – a time i promjenjivo. I beton je takođe vibracija – i on je promjenjiv. I nemoguć saradnik, gospodin Majer, i on je vibracija – i on se može promijeniti. I autistično dijete je vibracija – dakle promjenjiv (iako će školska medicina možda upotrijebiti riječ “neizlječiv”). Za materijalistički usmjerenu školsku medicinu je, naravno, mnogo toga neizlječivo. Ovo, međutim, ni na koji način ne odgovara iskustvima do kojih se stalno dolazi (što je i Isus demonstrirao), i nikako ne odgovara najnovijim spoznajama iz područja atomske fizike. Mi rasipamo naše vrijeme – i naš novac – ako se držimo materijalističkih pokušaja objašnjavanja. Puno je bolje da se držimo fundamentalnih, univerzalnih temeljnih principa. A takav temeljni princip glasi, kako je rečeno: sve je vibracija.

To kazuje, usput rečeno, i naš govor. Uzmimo riječ realnost. Što ona znači? Ta se riječ sastoji od re i al. Re ili takođe Ra, na egipatskom jeziku se nazivao Bog Sunce.  A što je Sunce drugo nego vječni simbol energije i vibracija? Sunce je toplina, svijetlo. Svijetlo je vibracija, energija u pravom smislu. A Al ukazuje na All (njem. univerzum) ili također i na Allah (Bog). Realnost je time božansko/univerzalno svjetlo, božanska vibracija – ne postoji ništa drugo!

  

OVO je realnost.

            

Imajte to na umu, kada se radi o vašem životu. Vi odlučujete o tome da li ćete se svojim načinom mišljenja uživiti u tami misterije, ili ćete se uzdići u svijetlo. Vi o tome odlučujete – i niko drugi. OVO je realnost. Sve drugo je ograničeno razmišljanje, neznanje, praznovjerje.

            

Ako mislite da je svijet dolina suza, svojim se mislima spuštate naniže. To je tako.

            

Ako mislite da je svijet radosna svečanost, svojim se mislima uzdižete. Sasvim sigurno.

            

To nije mistika, nije religija.

            

To je čista fizika.

IZVOR